U NJEDRIMA VODE

Ležiš sam, mrtav,
na dnu ošljunčanih voda
srca probodena
šiljkom svjetlosti.
Uplakana ostadoh
na stazama prekrivenim
mahovinom mekom
pod vijencima
od snjegova bijelih.

 

Zaroniti želim
u tamu bunara
glavu tvoju položiti
u moje toplo krilo
neka nam voda buči
i ovije nas svojim
zelenim njedrima.

Katica Badovinac

Katica Badovinac

Poslano:
11. 07. 2019 ob 19:32

Napomena uz pjesmu:
Ovo nije lamentacija i jadikovanje nad samom sobom. Pjesma je posveta jednom divnom dječaku koji se je utopio u smrznutom jezeru, a nije počeo niti živjeti. Moja empatija i tuga prema nesretnom dječaku (i svoj djeci koja pogodi nesretna sudbina) inspirirala me na ovu posvetu i da mogu mijenjala bih se s njima.  
K.B.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Katica Badovinac
Napisal/a: Katica Badovinac

Pesmi

  • 09. 07. 2019 ob 15:31
  • Prebrano 1379 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 279.7
  • Število ocen: 14

Zastavica