U NJEDRIMA VODE
Ležiš sam, mrtav,
na dnu ošljunčanih voda
srca probodena
šiljkom svjetlosti.
Uplakana ostadoh
na stazama prekrivenim
mahovinom mekom
pod vijencima
od snjegova bijelih.
Zaroniti želim
u tamu bunara
glavu tvoju položiti
u moje toplo krilo
neka nam voda buči
i ovije nas svojim
zelenim njedrima.
Napomena uz pjesmu:
Ovo nije lamentacija i jadikovanje nad samom sobom. Pjesma je posveta jednom divnom dječaku koji se je utopio u smrznutom jezeru, a nije počeo niti živjeti. Moja empatija i tuga prema nesretnom dječaku (i svoj djeci koja pogodi nesretna sudbina) inspirirala me na ovu posvetu i da mogu mijenjala bih se s njima.
K.B.
Voda sve zna, osjeća, pamti...
I mi se većim dijelom sastojimo od vode.
Lijepa pjesma Katice,
Čestitke,
Ivan
Lp, Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 09. 07. 2019 ob 15:31
- Prebrano 2070 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 279.7
- Število ocen: 14