u traganju za sobom
tražih svoj ženski smisao
medju ljudima i zverovima
i ne nađoh se u rečima i režanjima
među plitkim ljubavima i dubokim strastima
posle tebe
isprljana dodirima tela bez dodira duša
vratih se sebi pre svih
i privih na misli o tebi svoju prvobitnu i potonju nevinost
sačuvanu u lekovitim poljima poezije
sa snagom biljke
da i presečena na pola preživim
evo izlistavam
u listovima mojih kniga o tebi
i cvetam cvetajevskim stihovima
sad kad sam ti korov
koji čupaš iz sebe i gaziš
i izgažena
neiskorenjena iz ljubavi u sebi
bokorim opojna i opora
cedim iz sebe slatku i gorku reč
isceliteljski svemoćnu
kapljm je po svojim pesmama
kao sok travke koja leči druge
od onog od čega sama bolujem
i umreću
neizlečena
Poslano:
08. 07. 2019 ob 19:33
Spremenjeno:
10. 07. 2019 ob 08:55
Veličanstvenost i tajnovitost ljubavi, kao i bol koja zna da je prati ako je izgubljena ili neshvaćena, najbolje se "čuje" u tišini. A ko bolje ćuti od bilja?
Ova me pesma podsetila na Vislavinu "Ćutanje bilja", u najboljem smislu, gde pesnikinja traži odgovore na opšta čovekova pitanja od latica, klasa, čička... jer
(...) "Ista nas zvezda u istom radijusu drži.
Na osnovu istih zakona bacamo senke. (...)iako zna da odgovor neće dobiti, da vrti sopstveni monolog...
Čestitam,
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!