(Sanremo, juni 2019)
ukroćena maslina baca
senku na moju mladost. nevešto
hitnuti noževi sunca otpuštaju
more iz mene, skupljam
penu između tuđih redova
i nepoznatih stihova: u uzdahu
poslednjeg ljubavnika; u slapovima
umornih bugenvilija što beznadežno
ustupaju mesto raskalašnim
gradskim curama sa skutera,
gazeći punu liniju i vetar
što zaviruje ispod cveća
na njihovim široko nabranim suknjama.
onda proberem zvuke
sirena ambulantnih kola koje odbacuju
nagoveštaje smrti. košmarne znake
šlagiranja nekog starca i kristala
ariston dvorane sanrema
Oduševljen sam i zahvalan za mogućnost čitanja ovakve poezije !
lp,
Mirko
Hvala, Mirko, na lepim rečima. :)
J.
Zahvaljujem se na pažnji i komentaru, Katice - baš me raduješ :)
lp
Jagoda
Pesem, v kateri se mladost sreča z odhajanjem - nabrana krila s sirenami prve pomoči - sočasno razmišljanje o prisotnosti, ki ji svojevrsten pečat daje tudi tujost mesta, v katerega vstopamo z določenimi pričakovanji in se soočimo z resničnostjo, ki se tam dogaja ... čestitke,
Ana
Hvala, Ana. :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!