KIRKA

Opčinjena vrtloženjem naišlog olujnog vetra
Učinih sve da ga začaram i zarobim
Čarolijom Kirke
U mornarski čvor mojih vrućih reči
Uvezah ga silnog i slabog
U naletu oluje strasti
Poverovah da je muška požuda ljubav
i da će da traje beskonačno
Kao moji beskrajni stihovi ( i lukavstvo žene)
Koje ne smem da prekinem
Da ne prekinem čaroliju
Da joj se duše i doma ne seti
I da mi telo i reči pesama zaboravi
 
Zasićen
Moj sluga i gospodar
Izgubio je moć izazova koja me očarala
Izgubio je sebe
U čvor mojih prepona umršen
Prestao je biti moje sve
I postao svoje ništa
 
Poražena
Priznadoh sebi da sam kučka
I presekoh vezove svoje lažne moći
Idi ili ostani rekoh mu
Svačiji
Ničiji
Samo slobodan od mene i svoj
Možeš biti
Moj

nenamiljanovic

Komentiranje je zaprto!

nenamiljanovic
Napisal/a: nenamiljanovic

Pesmi

  • 26. 06. 2019 ob 19:21
  • Prebrano 339 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 110.44
  • Število ocen: 5

Zastavica