ZAJEDNIČKA

Svakog jutra
Kada se probudim
Poneko od jutara umire
Umiru sunca
Umiru ruže
Umiru prsti
Ruke
Oči
Srca...
Umrle su noći neke sinoć
I pokoji mesec
I vedro nebo
I reči ..
 
Pitam se
Je l' ostalo šta živo ..?
 
Prijatelju moj
Po srcu
Po duši
Po ljubavi...
Ja znam
Da negde, tamo, daleko
I ti imaš život svoj
Da si srećna
Kao i ovde ja
I da živiš
I voliš
Da si življa no ikad
Kao ovde ja...
 
Znam da se jutrom budiš nasmejana
I da ti jutro ne umire
Jer znaš da se jutrom budim nasmejan
I da mi jutro ne umire
I da nam se misli prepletu
I da to ljubomorno čuvamo
Jer je retko ...
 
Znam da ti san otpočne osmehom svake ponoći
Jer ne umeš da mrziš
Nesebična srca su uvek srećna
Nesebična srca su deca
Uvek radosna
Uvek nasmejana
Zato te volim
Zato te pamtim
Zato nam se još uvek misli prepliću
Svakog jutra
Svake noći...
Jer smo isti.
Živimo.

Bojan Tasic

nikita

Poslano:
20. 06. 2019 ob 22:01
Spremenjeno:
20. 06. 2019 ob 22:02

Bojan, bravo!

Nit apstrakcije i nenametljive tmine koju si provukao početkom pjesme na velika zvona je otvara. Vrlo, vrlo dobro.

Udvajanje istih motiva sa svoje i pozicije lirskog subjekta s kojim razvijaš tijek pjesme vrlo je majstorski i spretno izvedeno.

Motiv sna koji počinje osmijehom svake ponoći... Bravo! Originalno i čudesno.

Bojan... Evo, ostavljam ti osmijeh.

Zastavica

Bojan Tasic

Poslano:
20. 06. 2019 ob 22:47

Veliko hvala, Nikita... Pokušao sam da oslikam jednu nemoguću ljubav na nepatetičan način, kao ljubav u pravom smislu reči, ljubav. Negde smatram da je ljubav tek kad je nesebična i bez one doze mržnje, i tada cveta i kad je nije moguće ostvariti blizinom. S druge strane može se uzeti lirski subjekat i kao imaginarna ličnost, neko koga tek treba upoznati. Itd...

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Bojan Tasic
Napisal/a: Bojan Tasic

Pesmi

  • 20. 06. 2019 ob 21:40
  • Prebrano 391 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 147.05
  • Število ocen: 8

Zastavica