Poslano:
20. 06. 2019 ob 22:01
Spremenjeno:
20. 06. 2019 ob 22:02
Bojan, bravo!
Nit apstrakcije i nenametljive tmine koju si provukao početkom pjesme na velika zvona je otvara. Vrlo, vrlo dobro.
Udvajanje istih motiva sa svoje i pozicije lirskog subjekta s kojim razvijaš tijek pjesme vrlo je majstorski i spretno izvedeno.
Motiv sna koji počinje osmijehom svake ponoći... Bravo! Originalno i čudesno.
Bojan... Evo, ostavljam ti osmijeh.
Veliko hvala, Nikita... Pokušao sam da oslikam jednu nemoguću ljubav na nepatetičan način, kao ljubav u pravom smislu reči, ljubav. Negde smatram da je ljubav tek kad je nesebična i bez one doze mržnje, i tada cveta i kad je nije moguće ostvariti blizinom. S druge strane može se uzeti lirski subjekat i kao imaginarna ličnost, neko koga tek treba upoznati. Itd...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Bojan Tasic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!