nagomilalo se tih godina

i godišnjih doba

čudo jedno

a nekad

proljeće se toliko čekalo

da bi ga zaskočili kratkim rukavima

još za snijega  u ožujku

a tak ljeto

eeeeeeeeej

ubrzani krvotok ljeto jedva stiglo pratiti

a ono hop – već je prošlo

pa prvo žuto lišće

pa prvi kesteni

pa utišano disanje pred kišu

pa puna pluća prvog snijega

što cakli oko

sada sva godišnja doba sliče

kalendaru sa slikama mrtve prirode

samo konstatiraš koji je mjesec i dan a sve je isto

mrtva priroda

onaj smijeh koji se iz ošita odjednom prospe

sad samo je poremećaj bora na licu

onu bezrazložnu strast u grudima

zamijenilo plitko disanje

tiho sasvim tiho

i oči

gledaju one

ali u pogledu neki drugi dan

neko drugo lice

drugi pejzaž

i srce se nekako uzmuva

opet ta aritmija

reče poluglasno

pa se teško podiže sa stolice

pridržavajući se lijevom rukom za stol

te polako vukući noge

u izlizanim kožnatim nekad smeđim papučama

odlazi po lijek

uvijek u isto vrijeme

rekao je doktor

saraivor