Lastavice moje cvrkutave
ne dolazite više u sjenice mojih očiju
iz njih su otkinuti Kastor i Poluks
u njima nema više modrila svoda
ni vaših gnijezda ispod streha,
iz oblaka se crno mlijeko izlijeva.
Ne vraćajte se u moje srce,
jer i ono više nije moje.

Odletite i letite
ponad nepregledivih oceana,
pašnjaka i nepoznatih vrhova,
svih nepreletjenih čudesa.
I sletite na Elafite i zapjevajte
dušama davno mrtvih jelena
koje izgubljene još lutaju
zelenim maslinicima.
A moja će se duša uzdići iz soli
pridružiti baršunastom jatu
i poletjeti u tihi pjev s vama.

Katica Badovinac