***

Ako nekoga voliš
A stoje ti prepreke na putu do njega
Ne čekaj Mojsija
Budi Mojsije
***
Kada je rodna godina
Voće samo padne sa drveta
Sačeka samo da staviš prostirku od duše
Da se ne ugruva
***
Susret je negde na pola puta
Samo kreni
Bol je iluzija
***
Gledao sam dunje na ormaru
Neka stara navika, nostalgija, šta li
Za onim vremenima kada je ona bila bolji ukras od porculanskog konja uspravljenog na dve noge
 
Gledao sam ih godinama tražeći dva oka zelena na njima
Samo jednom, sasvim slučajno, videh ih
Ili to beše privid
Tek postade mi navika...
Eh, šta ti je želja...
 
Pokušavam
Iz dana u dan
Iz godine u godinu
Da prostrem dušu po trnovitoj podlozi ispod jednog drveta ljubavi...
***
Jednom ću, sa neba
Videti kako stojiš iznad mojih nogu
Ugruvana i pomalo gnjila
Spustiću se na tvoje rame
A lagani povetarac će ti šaputati neka lepa sećanja
Pričaćemo...

Bojan Tasic

Komentiranje je zaprto!

Bojan Tasic
Napisal/a: Bojan Tasic

Pesmi

  • 31. 05. 2019 ob 17:06
  • Prebrano 289 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 84.41
  • Število ocen: 3

Zastavica