progutala si snove o beloj ptici
(mali argonauti grebu
dno plehanog korita)
sada
senka si i druge guste stvari
(uglačan mermer
nekog boga)
užasava te
besmrtnost
njegova i ustajalost
sopstvenih jadikovki
dok se ogledaš
u vrhovima
tuđih cipela
(mada si za dlaku duža
od tridesetdva
ef dijagnoze)
pa ćeš njom vezati
u čvor razvaljen svemir i rascepljen
osvit još jednog jutra
nakon nesanice
(odložićeš
sve na sigurno
i zauvek)
* iz ciklusa Nevidljivi
U tvojim kompozicijama sam se pronašao odmah kada sam te prvi puta pročitao. Bravo Jagoda i svaka čast. Izvrsna si.
Vrlo majstorski izfragmentizirano. Segment je emocija za sebe, a cjelina je pak misao.
Hvala vam, Lean...Nikita.
Poslano:
31. 05. 2019 ob 18:37
Spremenjeno:
31. 05. 2019 ob 18:37
Prekrasna pjesma... užitak te je čitati draga Jagoda.
lp Vesna
Hvala, Vesna, na lepim rečima - čast mi je...
lp
Jagoda
Nigdje se ne srećem tako često sa ovako briljantnom poezijom. 777 PUTA BRAVO, JAGODA.
Uživaj i radi. Tvoj rad je zaorao trag koji nitko i ništa ne može izbrisati, pa čak ni ovi, neki, a mnogo ih je, koji nespornu vrijednost poezije šutaju na marginu svojih uskih, tužnih života.
Srdačan pozdrav!
Dragi Mirko, hvala na lepim rečima i podršci.
lp
Jagoda
Skozi detajle te pesmi je izjemno tankočutno ujeto počutje nekoga z redko boleznijo ... res imeniten cikel Nevidnih ... čestitke,
Ana
Bojim se, draga Ana, da će ovaj ciklus biti beskonačan...tj. nisam sigurna da ću moći da ga okončam, nažalost. Jer broj Nevidljivih je veliki. Hvala na lepim rečima i doživljaju pesme.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!