ČAROLIJA

ima nešto čarobno

u tim plavim ledom

okovanim planinama

kad pod mjesečinom cakle se

 

prtimo uskim usjekom

kratak dah odašiljemo u svečanu noć

a tišinu bode

samo škripanje po bijeloj raskoši

 

čuvam tu sliku u oku

s one strane granica

taj trenutak kad priroda gane

pa riječ zanijemi

i preplavi strahopoštovanjem

a ona kaže

 

„pogledaj me čovječe

uživaj

i ti si zvjezdica

što ih prštim ove noći

i ti si velik

bez tvog pogleda

i ubrzanog bila

ja ne postojim

samo sam hladnoća

samo mrak

tvoje oko daje mi život

zaplešimo zajedno“

 

i zastanemo

i zaplešemo

i ori se smijeh

i planine sjaje se

i blješte

a mjesec tad zapjevuši

 

 

saraivor

Komentiranje je zaprto!

saraivor
Napisal/a: saraivor

Pesmi

  • 23. 05. 2019 ob 11:10
  • Prebrano 167 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 188.46
  • Število ocen: 11

Zastavica