Bio sam i tamo i ovamo
tamo su me gledali kao nekoga
tko nije otamo
a ovamo kao nekoga
tko je bio onamo
i tko više nije pripadao
ovamo
mislio sam o tome
što da radim
gdje da odem da budem
nečiji
bilo čiji
nekome od nekamo
netko od bilo kamo
sašio sam stoga
od stare odjeće
šator
namjestio ga ravno
na granicu
između tamo i ovamo
pa kad mi se rublje suši
ovisno o smjeru vjetra
prijeđe taj miris
čistoće i bjeline
djetinjstva i doma
nekad tamo
a nekad onamo
gdje je bilo
ono moje
ovamo.
Izvrsno i poučno... na razmišljanje nekima.
Lp,
Katica
Čak se i meni sviđa, jer se nalazim - što bi trebalo poetski biti irelevantno, nalazi li sebe čitač ;-). No jezički/"tehnički" mi se takođe sviđa umeće da se rečima koje opisuju neodređenosti "tamo, ovamo, onomad, kad tad..." govori vrlo određeno.
Biti nekje vmes (perilo, ki mu veter raznaša svež vonj sem ter tja) se zdi imenitna rešitev za nikdjerdom (po Trubarju) ... čestitke,
Ana
Hvala Katica, Dean i Ana, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!