MOJE OVAMO

Bio sam i tamo i ovamo
tamo su me gledali kao nekoga
tko nije otamo
a ovamo kao nekoga
tko je bio onamo
i tko više nije pripadao
ovamo

 

mislio sam o tome
što da radim
gdje da odem da budem
nečiji
bilo čiji
nekome od nekamo
netko od bilo kamo

 

sašio sam stoga
od stare odjeće
šator
namjestio ga ravno
na granicu
između tamo i ovamo
pa kad mi se rublje suši
ovisno o smjeru vjetra
prijeđe taj miris
čistoće i bjeline
djetinjstva i doma
nekad tamo
a nekad onamo
gdje je bilo
ono moje
ovamo.

Duško Babić

Katica Badovinac

Poslano:
17. 05. 2019 ob 17:50

Izvrsno i poučno... na razmišljanje nekima.

Lp,
Katica

Zastavica

Dean

Poslano:
17. 05. 2019 ob 18:49

Čak se i meni sviđa, jer se nalazim - što bi trebalo poetski biti irelevantno, nalazi li sebe čitač ;-). No jezički/"tehnički" mi se takođe sviđa umeće da se rečima koje opisuju neodređenosti "tamo, ovamo, onomad, kad tad..." govori vrlo određeno.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 17. 05. 2019 ob 16:45
  • Prebrano 145 krat

Zastavica