VJEDRO
Otrcao se govor
pohabao kao pohabana kabanica
na koju ni kiše više
ne računaju
ocrtao se u znakove nerazumijevanja
u abecedu gluhonijemog junaka
koji je preživio
jer nije čuo topove
ni topot konja u njisci
pa ga je promašila nesreća
zbog krivog nišana
na zdravim očima
bolesnog horizonta
govor treba vježbati
tako da pomičeš usta
gore-dolje
mlataraš jezikom
po nepcu i zubima
pa što ispadne iz grla
stavi u neko vjedro
i prospi po livadi
možda nikne misao
bez velikog značaja
ali nježna
do sljedećeg ljeta
u godini
vedre ljubavi.
Da, da... Pjesnik zna. Ovaj pjesnik zna. Meštar svog zanata.
Neka ti nama pišeš još 1000 godina.
Leane, manjka ti nastavak
"i mi te toliko godina čitali"...
O (pre)molku in ponovnem zagonu jezika, da bi se izrekovalci osvobodili hrumečih (vojnih) časov ... tako se je meni prebrala ta pesem, čestitke,
Ana
Svima hvala od srca dragi prijatelji, divni pjesnici !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 16. 04. 2019 ob 15:44
- Prebrano 609 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 366.56
- Število ocen: 19