ŽENSKO U POEZIJI

Ima nešto žensko u Poeziji
figura što hlapi iz tijela
zimi i ljeti
tople grudi kao utjeha
gdje još uvijek sve se krije
užareno stopalo u hladnom pijesku
voćka koja truli svojom voljom
u smrt i alkohol

 

bez ljepote ne bi se živjelo
bez ljubavi u kabini broda
za potonulu planetu
valovi kad navaljuju na brodsko okno
ljubav kad navaljuje na tvoje prste
a konobar iz pasivnih krajeva
izvan dometa elektronskih signala
kuca na vrata:
sendviči od mozzarelle
koje ste naručili

 

tišina
čuju se tek potpetice
dečko se udaljava
ostavlja hranu pred vratima

 

ima nešto žensko u Poeziji
- ti.

Duško Babić

mirkopopovic

Poslano:
11. 04. 2019 ob 08:45

Hm, za koplje si uvijek ispred!

Zadivljen sam. I zahvalan u prilici i mogućnosti što sam "upoznao" tvoju Poeziju i svake hvale vrijedno stvaralaštvo.

Dragi Duško, veliki pozdrav iz SA

(I da, ČESTITKE za tvoju novu knjigu!!!)

Zastavica

Lean Radić

Poslano:
11. 04. 2019 ob 10:38

Izvrsna kompozicija, životna. Pozdrav Duško.

Zastavica

Katica Badovinac

Poslano:
11. 04. 2019 ob 15:26

Duško, svaka tvoja pjesma je hrana za moju gladnu dušu i čitati (konzumirati) tvoje pjesme je poseban užitak. Svaka pjesma je specijalitet za sebe. 

Veliki pozdrav s Knežije!
Katica


Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 10. 04. 2019 ob 18:40
  • Prebrano 141 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica