ŽENSKO U POEZIJI
Ima nešto žensko u Poeziji
figura što hlapi iz tijela
zimi i ljeti
tople grudi kao utjeha
gdje još uvijek sve se krije
užareno stopalo u hladnom pijesku
voćka koja truli svojom voljom
u smrt i alkohol
bez ljepote ne bi se živjelo
bez ljubavi u kabini broda
za potonulu planetu
valovi kad navaljuju na brodsko okno
ljubav kad navaljuje na tvoje prste
a konobar iz pasivnih krajeva
izvan dometa elektronskih signala
kuca na vrata:
sendviči od mozzarelle
koje ste naručili
tišina
čuju se tek potpetice
dečko se udaljava
ostavlja hranu pred vratima
ima nešto žensko u Poeziji
- ti.
Hm, za koplje si uvijek ispred!
Zadivljen sam. I zahvalan u prilici i mogućnosti što sam "upoznao" tvoju Poeziju i svake hvale vrijedno stvaralaštvo.
Dragi Duško, veliki pozdrav iz SA
(I da, ČESTITKE za tvoju novu knjigu!!!)
Duško, svaka tvoja pjesma je hrana za moju gladnu dušu i čitati (konzumirati) tvoje pjesme je poseban užitak. Svaka pjesma je specijalitet za sebe.
Veliki pozdrav s Knežije!
Katica
Hvala Mirko, Lean i Katica, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 10. 04. 2019 ob 18:40
- Prebrano 646 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 294.8