
uvijek je tu
negdje
iznad
ili iza nemira
malo ispred
plahih koraka
ovisi od sunca
i mjeseca
od svjetla
i od tame
što me dotiče
i obasjava
moja sjena
časom
jasna i vidljiva
dok prati svaku moju stopu
i sva moja
lutanja
katkad
skrivena
teškim koprenama
što zastiru sva
traganja
i uvijek
baš uvijek
uz mene je
moja sjena
ili si to
ipak
ti
ti-
sa svojim riječima
''uvijek je tu
negdje
iznad
ili iza nemira...''
Lijepa i nevino plaha pjesma nade iz koje izdvajam ovaj stih, draga Valy.
Pozdrav,
Katica
Podsjetila si me na vrijeme nevinosti i bjeline u meni. Rijetko kad se k njemu vraćam.
Dragulj.
Moćni osjećaji. Bravo Valerija za tvoju poeziju.
Lijep dan ti želim.
Pozdrav veliki,
Salke
Nežnost, ki je odvisna od drugega
objem zate
Oseca se zrelost u recima. J liked!!!
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: valy
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!