uvijek je tu
negdje
iznad
ili iza nemira
malo ispred
plahih koraka
ovisi od sunca
i mjeseca
od svjetla
i od tame
što me dotiče
i obasjava
moja sjena
časom
jasna i vidljiva
dok prati svaku moju stopu
i sva moja
lutanja
katkad
skrivena
teškim koprenama
što zastiru sva
traganja
i uvijek
baš uvijek
uz mene je
moja sjena
ili si to
ipak
ti
ti-
sa svojim riječima
''uvijek je tu
negdje
iznad
ili iza nemira...''
Lijepa i nevino plaha pjesma nade iz koje izdvajam ovaj stih, draga Valy.
Pozdrav,
Katica
Podsjetila si me na vrijeme nevinosti i bjeline u meni. Rijetko kad se k njemu vraćam.
Dragulj.
Moćni osjećaji. Bravo Valerija za tvoju poeziju.
Lijep dan ti želim.
Pozdrav veliki,
Salke
Nežnost, ki je odvisna od drugega
objem zate
Pjesma koja opušta. Predivni stihovi.
Oseca se zrelost u recima. J liked!!!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: valy
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!