Žena je hram
Tresem korijenje stjegova srama
što vijore nad svodom
mog raspuštenog hrama.
Čovjek ulazi pod oluke zvijezda
i progoni snove poklanih gnijezda.
Kćeri i majke postaju tek pijesak
dok rađaju oluju uz krik i bljesak
bola koji ne prestaje teći
hramom tijela što mora odreći
dijete danu i riječ o ženi.
Tako su mramorni bogovi htjeli.
Zakrvljeni vjetrovi moj hram lome
jer ja trudnim vješajuć’ snove
o galge stabala s istoka sunca.
Samo od mene smrt ne stvori bjegunca.
Niki, odlična pjesma. Ti si hram poezije, draga. Bravo!
Lijep pozdrav,
Kate
Slažem se s Katicom, hram si dubokih osjećaja, još moćnijih u poeziji koju daješ.
Bravo!
Pozdrav frende.
Pjesma nad pjesmama. Izvrsno i duboko, sve što od poezije očekujem nalazi se u ovoj kompoziciji.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 03. 04. 2019 ob 21:13
- Prebrano 555 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 301.23
- Število ocen: 16