pjesnici više ne ljubimo
u tragovima tinte
niti u zvucima pisaćega stroja
niti preko tipkovnice
koža je touch screen
pa ipak naši prsti
ne zapisuju stihove
diktira ih toplina kože
koju pretražujemo
i pogled
koji slutimo
pjesnici ne ljubimo
u tami
jer tama nema snage
da sakrije dodire
i prekrije riječi
pjesnici ljubimo
iz tišine
koja šapuće kapi
koje kruže
pod kožom
a pretaču se
jutra i večeri
i sve što čeka
na odjek
dvaju tijela
koja plamene
da bi pjesnik
suze feniksa prelio
u novi otkucaj srca
koji može ponovo
oslušnuti
kako ljubimo pjesnici
umorni
od jutara tamnih

Jure Drljepan (JUR)