Jedne je noći
stradao i Stradivari
netko mu je obrisao sliku
najdraže violine iz glave
koju je tek nakanio izgraditi
s kosama voljene služavke
kao strunama
što je od njih plela pletenice
gdje su joj padale niz leđa
preko bokova
a nekad bi ih prebacila
i preko prsa proljetnih
tek probuđenih
a bila je sasvim mlada
kao najnevinija mladost
u Cremoni
što u svojoj kosi
sakrila je tajnu
nikad ispisane muzike
na violini
izgubljenoj
u izgubljenom snu.

Duško Babić