nitko me neće optužiti 
da u ovim godinama 
pišem ljubavnu poeziju

dakle proljeće
ma nije da se budim ali
to glupo oduševljenje
ni zbog koga
ni zbog čega
što je

na balkonu čitam
i uhvatim se da prestajem disati
samo me mirisom preplavljuju lipe
a još nisu procvjetale 
kao da sam otkrila njihovo disanje 
i u istom ritmu nestaje me

neki fluid neodređene čežnje rastače
i budi istovremeno
i ne skaču upitnici želja
samo mirna voda ljeska se
i ulazi u pogled

tad se knjiga zatrese u ruci 
uplašena
a pogled izoštri cigaretu što
nudi sigurnost omame

nastavljam čitanje još malo jer
dolaze gosti na kavu
danas su nekako nervozni
to je od ovog proljetnog vremena kažu
pristojni ljudi