Postamenti
Čuješ li ptice kako zavijaju
s glinenih grana oskoruše?
Pred jutro, zemlja će spustiti vjeđu
ponad svog posljednjeg mrtvaca.
Oko moga vrata nebo je golo i koščato.
Vjeruj u njega ako kamena nisi gladan.
Iz râka, miris prijesnih bogova:
čovjeka u meni oni ne mogu probuditi.
Kompozicija koja nas uči kako poezija treba da izgleda, koja nas uči kako da je osjećamo.
Pesem, ki daje besede ne-človeškemu - temu, kar bo preživelo ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 19. 03. 2019 ob 19:59
- Prebrano 756 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 277.87