Ne postojimo
bez pamćenja sebe,
Otkrivenje-
pogledaj kako leševi gore?
To smo mi
uokrug- providna svijest
... duboka minuta;
smrt pokreće svaku osnovu
znamo gdje suhe oči svetkuju
priroda razuma : bit razdvajamo
od teozofije
samovolja u
doba kolere, žrtvujemo osobnost
grobovi su prazni
očisti um od vanjskih utjecaja
danas umiru na kamenu,
a sutra? Tko zna gdje?
Valunska ploča-
nosimo
Uskrsne ožiljke na puti.
Prapočetak;
sakupljamo kosti i šaljemo ih Demokritu
crna zmija
( krhotine! Čuvao si krv
u devetom sumraku svojih riječi )
još te samo logika vuče k meni.
Otkucaj dvočetvrtinske tame
govorimo iz trbuha
zemlju nam raskopali,
a on gol pronađe put do Čistilišta
nauka praznovjerja
sredina,
daleke metafore grade složeni Svijet.
Darovali mi svjetlo
dok sam neživ koračao kotlinom
glosarij misli
kruna mu od lubanja
ah, Bože
mračnim falusom udara po Bibliji
đavolji bršljan-
razvijam zastavu
kao nestvarni odjek uspomene.
Vučica me prati
oblik skrivam treptajem trepavice
uvlačim se u orah.
Nestajemo ozvjezdani
u lomnom zraku gluhoga neba,
dolazi kroz šumove i
muziku
gospodar vatre;
duša protkana dahom usijanja.
Prvotno jaje unutar cjeline
kao prikaz različitih vizija
ispod zidova i pepela
zavija plava sjeta,
učimo je da spava.
Osjećaj proganjanja-
u smrtnom predskazanju
leži knjiga napisana tminom;
čitamo je na prozoru noći.
Pomiješaj svoje satove
zbor: oni glasniji tonovi.
Tamo je samostan
u njemu
motiv samuje :
zastrašujući kontrast ( -
ne vidim stražare, kuda opet lutaju?
- vi to niste primijetili -
Hasidska počivališta
psima je zabranjen pristup sahrani,
mrtva jedinka
u ćeliji mehaničkog preobražaja,
srž bezdana, prvi korak :
kako da razlikujemo zrcalo od snova?
Suprotstavi dan objektivnosti
ne shvaćaj sebe doslovno,
gle, ulaze kroz ključanicu
koraci ih sustižu;
kada ružu odvoje od korijena
razgovaraju o prisili.
... i kao da je oklijevao
preko dimnog rebra,
opna;
dođe mu misao
kiša kiši
( nevidljiv; kule )
subotar,
mormon, agnostik,
abrahamit,
euhit,
Jehovin svjedok (-
glavna točka je razlog ).
Penje se prerušen do knjižnice
kao zrno što se nebu pokazuje,
onako dvoglav
odsječe jednu glavu jer mu posta suvišna.
Čudno?
Sad tvrdi da su mu noge prelagane.
Ovdje ispod grada
znaš,
sljedba, hodnici
- bezbrojna odjeljenja
kako?
Duhovi u krabuljama
( - ne postojimo
bez
pamćenja sebe )
bio je : subotar
mormon, agnostik,
abrahamit,
euhit,
Jehovin svjedok...
sada je posljednja žerava u Krematoriju.
Pjesnik svih vjera, bez zidova i institucija. Najmoćnije.
Pozdrav veliki frende.
Užitek je brati tvojo vrhunsko poezijo.
Bravo, prijatelj ♡
lp Marija
Poezija...prepoznatljiva i sjajna... iz tvoga pera i duše !!!
Sve pohvale, Lean.
Odlična. Molila bih te ako imaš meil da mi se javiš da dogovorimo tvoje gostovanje. moj meil: [email protected]
Hvala vam svima na čitanju dragi pjesnici.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Lean Radić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!