ONA PROLAZI
Odlama se
s grumenom zemlje
tiha kao kap borove smole
nad mahovinom
Silazi sa ljetnim
jadranskim jutrima
žuboreći s presušenim
kapljicama sunca
Memento, čuju se otkosi
anđeoske melodije za njom:
Bog je tamo
gdje ga spomeneš
Odlama se
s grumenom zemlje
bez dezorijentacije odlaženja
A mi zbrajamo i oduzimamo
uzimamo pilulu ljudskih dosega
s medom i s čemerom pijemo
vječne metafore, crteže provlačimo
između pećinskih stalagmita
što vječno zapisuju ljudsko
umijeće gubljenja
izniklo iz njenih kostiju:
Ne postoji vrijeme, dragi moji
ono je samo konstrukcija uma
Možda i ne postoji
kažem u trenu
ali sad bi joj vjetar
u vijorenje želio
utjeloviti kosu…
Mirko, kako je ovo duboko i tako poetski moćno. Pričaš o apsurdu koji se pojavlja i mekano nestaje sa saznanjem velikoga srca.
Pozdrav veliki prijatelju.
Svaka čast Pjesniče.
Izvanredno pjesniče. Pjesma koja definitivno ostaje.
* "utjeloviti kosu", baš dobro.*
Lp!
Katica
SALKE, LEAN, SVIT, KATICE, hvala vam za komentare.
LP
prebrala in še valuje, nekako ne more iz mene, preveč vsega da čutiti
hvala, Mirko
pozdrav
i
Irena, hvala na iznesenim dojmovima
Pozdrav
m
Vez med tu in tam, nami in njo, stkana iz majhnosti življenja in veličine spomina ... čestitke,
Ana
Hvala, Ana.
Lijep pozdrav,
Mirko
Čestitam ti Mirko na poeziji.
Veliki pozdrav prijatelju.
Živio mi. Hvala ti što se uvijek sjetiš mojih uradaka. Hvala na komentarima i pažnji.
VELIKI POZDRAV, PRIJATELJU !!!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 14. 03. 2019 ob 10:21
- Prebrano 674 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 270.95
- Število ocen: 12