SIR
već dugo
vrtim neki crno-bijeli film gdje
neka glupa livada
s prastare reklame s televizora RIZ na nogarima
nudi sir
sve blješti bjelinom (naravno)
i sve je puno ivančica
i neka mlada mama nasmijana prilazi s desna
mlađahan tata slijeva a
djevojčica sjedi u tom kupleraju ivančica
i svi se smiju čudesno bijelim zubima
i grle se i trče
kroz ivančice
i ne znam kako završava
ni jesu li stigli do sira
ali te ivančice
te ivančice
etu tu
na toj livadi
među tim živim ivančicama što lelujaju pod vjetrićem
i svaka se koketno povija na svoju stranu
baš tu došla bih ti
u kratkoj svjetlo plavoj haljini s volanom
golih ruku
s povezom na očima
i baš tu
milovala bih te i ljubila
i voljela te
i onako kako ne znam
ne boj se
prepoznala bih te uvijek
i tu bi tvoje vrijeme i moje vrijeme
u RIZovom televizoru
izbrisalo svako jučer i svako sutra
i samo bi ostala
nepregledna livada krhkih ivančica
koje se povijaju nježno
nježno
Zadivljen sam obiljem dobre poezije na portalu. Hvala ti za uzitak citanja.
LP
Mirko znaš i sam: ima dana kad sve pršti, samo navire. Hvala ti za čitanje i komentare koji me uvijek razvesele.
ovo fino zvuči, prozračno i osluhne neki unutarnji zvuk, možda je to neki san idiličnosti ili tako nešto.
svakako dobra pjesma.
Prizori iz življenja, ki ostajajo ujeti za zmeraj - in pesem, skozi katero puhtijo igrivost, vetrovi in nežnost. V medprostor resničnosti (ki morda to sploh ni) in spomina (na zrežirano reklamo) se prikradejo bralčeve lastne slike, ki jih pesem nezadržno prebuja - čestitke,
Ana
Ana Porenta, hvala za podčrtanku i analizu pjesme.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 11. 03. 2019 ob 23:34
- Prebrano 452 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 164.41
- Število ocen: 9