Gorostasnim lukom mosta
prelaziš u noći, prelaziš sam
dolje duboko prelaze
odmiču i nestaju
nizovi zgradâ
Ne pitaš pokrete
u koritu riječnom
čuju li korake
što u tebi kaplju
Umaknuti htio bi
ali si okamenjen
a i strah je ubitačno nepomičan
u velikoj mjesečevoj lobanji
ispod mosta
Iz jezive jezerske tame
glasna bi tvoja šutnja
vrisnula u noćni horizont
ali i on je umukao
i urastao u tebe
pa ne izgovara
kako sve putove
moraš sam
prijeći
i odbolovati
Mirko
Nekatere poti moraš sam prehoditi
Nimam prav kakšnega komentarja, dovolj si napisal in odlično.
Lp,Irena
Irena,
hvala lijepa na komentaru, na podršci i pažnji. Znaci mi.
Srdačno,
Mirko
Mirko, tvoje poetsko djelo ima višedimenzionalno oko, izričaj kroz vodu izrastao.
Ovaj dio mi se najviše sviđa, meni govori najdublje, najmoćnije.
Ne pitaš pokrete
u koritu riječnom
čuju li korake
što u tebi kaplju
Veliki pozdrav prijatelju.
Saša
Prijatelju, hvala lijepa na komentaru i paznji.
Srdacan pozdrav:))))
Ovo je slika nacrtana riječima, a Mirko to često čini, Mirko je u tome pravi majstor. Pozdrav iz Rijeke.
Hvala ti, Leane.
Veliki pozzz
P. s. se zlije z okolico: vse je eno, nepomično, okamenjeno, otopelo ... zelo močna atmosfera pesmi, ki nas navda z nenavadno žalostjo - čestitke,
Ana
Hvala, Ana.
Čast mi je!
Hvala, Katice na komentaru.
LP iz SA
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!