Mislioci su odavno pomrli
pa više nema nikoga
da misli
da oblikuje ono što
drugi vide i osjećaju
ili ne vide
i ne osjećaju
u riječi kao oblake
koji će se razliti
međ' travu
sparušenu
u polju
da tamo uskrsne
vrisak ili ljubav
nešto
za što bi se mogli
uhvatiti
poput djeteta
za sisu svoje majke
kad mu se mlijeko slije
s usne
u prvu misao.
… kad mu se mlijeko slije
s usne
u prvu misao.
Ovo je vrhunaravna slika
Pridih postapokalipse ... čeprav lirična, se zamislimo nad (ne)mislimi v njej ... čestitke,
Ana
Hvala Lean i Ana,od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!