večernje sunce opsceno se širi sobom
poleglo na platno
na kojem proliveno vino
tek je kistom izmiješano ulje
svjetlost kriva li je
ulje ili
želja da se spoje
od porculana finog
od svile li si
riječi
kad neizrečene misli
nedozrele osjećaje
neproživljene živote
kriješ
neka me ljepljiva koprena guši
svakim danom prozirnija
svjetlosti bliža
a zvono moje
tek praporac je početka
stišanog u letu
ludilo dok drijema
ne pitaj kako sam
još samo me u pjesmi mojoj ima
… pričakovala sem jih … in tu so kot ena sama navdušujoča poezija s posebnimi potrebami;)))
Saraivor, v pričakovanju novih (3), čestitke k (2) in (3)!
Z lepimi pozdravi,
koni
Zahvaljujem Koni, ima ih još :)
Odlična pesma iz niza, sa sjajnim naslovom - zaslužuje pažnju, baš kao i svi oni sa posebnim potrebama.
lp
Jagoda
Hvala Jagoda, svatko od nas ima posebne potrebe.
Za prvim obzojem (prve pesmi) že novo obzorje tkane poezije!
Čestitke!
Lp, Jošt Š.
Tudi jaz se pridružujem čestitkam ... (videti je, kot da bo nastal pomemben pesniški cikel, če ne celo zbirka),
lp, Ana
Ana, ako ne zbirka, ciklus će sigurno biti. Hvala na podčrtanki!
Prelepe so tvoje pesmi Sara.Vedno jih doživim kot nekaj kar je prisotno v vsakdanu, pa vendar le brskanje po spominih in odtenkih od nekoč in danes.
Čestitke za obe podčrtanki "posebnih potreb" in čakam na itd ...
lp Marija
Marija, to osvrtanje na prošlost i traženje i oživljavanje sitnica koje su nas barem nekad i barem na trenutak činile sretnima, valjda dolazi sa zrelošću. I, mada volimo misliti da smo jedinstveni i neponovljivi, iskrice ttih sreća i tuga su nam zajedničke. Hvala ti.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!