Ne mogu protiv sebe

Rekao sam biće bolje

Jednog dana bez volje

Dok su golubovi cvrkutali

I nestajali u magli kestenova.

 

Ćutao sam na laži i ljubomore

Skidao veo sa uprljanog prozora

Mirsao divlje kestene i zove

Slusao svakojake reči iznova

 

Ali unutrašnji glas me nešto zove

Da izbacim iz sebe taj ružni osećaj

Ne mogu da verujem onim licemernim

Slikama koje su gubitnici svoga života.

 

Hrabre me postulati neiskrenih duša

Mir u dubini duše nešto neiskreno sluša

Božansku reč koja negde živi i stanuje

Navikao sam na ljude kao divlje vukove

Sami sebi prave zamke za lovokradice.

Srecko Aleksic

Srecko Aleksic

Poslano:
28. 02. 2019 ob 19:34

konačno se rodila pesma u meni, stavio sam je na portal. ne volim da mi naredjuju oni, koji nisu videli vodu do članka, a kamoli nekoga pohvalili u životu!?

Zastavica

saraivor

Poslano:
28. 02. 2019 ob 20:43

Bit će još pjesama, rastu one u tebi, sve vrvi divnim pjesničkim slikama.



Zastavica

jagodanikacevic

Poslano:
01. 03. 2019 ob 09:29

...samo nek' se roje!

poz

Jagoda

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Srecko Aleksic
Napisal/a: Srecko Aleksic

Pesmi

  • 28. 02. 2019 ob 19:31
  • Prebrano 432 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 135.21
  • Število ocen: 7

Zastavica