magdala
s neba vise dva lica:
uzimaš Zvijer u svoj naručaj,
Magdaleno,
i ljubiš mlàke gnoja
što u svetosti oblaka
po nama kaplju
u grobu tamjan platno:
istočila si sav ljudski grijeh,
Magdaleno,
crna djevice
sa sjemenom svijeta u sebi
peru te u rijeci,
Magdaleno,
peru u riječi,
isposnice svjetla
niti kamen im ne bijaše svet,
Magdaleno,
jer od grijeha ne mogaše
biti teži
a ti krvi sedrene
i misli blažene
prva pred grobom
i zadnja pred čovjekom,
Magdaleno
u oku tegliš pečat neba,
ženo grobarice
uzmi Zvijer u svoj naručaj,
Magdaleno,
i probudi mrtvace
pred kamenjem raja
Veoma lepa. Lp
uzmi Zvijer u svoj naručaj,
Magdaleno,
i probudi mrtvace
pred kamenjem raja
Najmoćnije. Bravo!
Pozdrav veliki frende.
Možda jedna od tvojih najjačih kompozicija i najtamnijih, meni osobno jedna od najdražih.
Izjemno rahločutna reinterpretacija svetopisemske zgodbe, v kateri najdemo skrivnost posebne (tudi preksmrtne) zvestobe, čeprav jo izničujejo zle besede in kamni ... čestitke,
Ana
Lepa pesem Nikita in Čestitke.
Lp,Irena
Hvala, Ano!
Hvala, Irena!
Čestitam ti prijateljice.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 25. 02. 2019 ob 22:14
- Prebrano 696 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 299.9
- Število ocen: 16