
Na lomači u vrtu
spaljivali smo
šišmiše
skidali prah
leptirima sa krila.
Smrt :
iz dubine dopliva pa sada čeka
( u mladoj praznini skriveno naše Zauvijek )
usta pune se pepelom.
Gledam kako ulazi u kuću
za njim miris paleži
kupio sam srce
što se raspalo putem
( Lukrecija mi pokloni svoju patnju )
Homo homini lupus est.
Odlično Lean
in res je vedno bolj (na žalost), človek človeku volk.
lp Marija
Nemam riječi osim veliki naklon frende. Moćno Leane!
Pozdrav frende.
lp alfa volku :) še je kak dober trop <3
Pjesma buktenica. Rasplamsa svijest o surovosti, a uguši savjest o čovjeku. Vrlo sažeto i britko o prirodi čovjekova nauma za nekog drugog. Izvanredno.
Hvala vam na čitanju i komentarima drage poete.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Lean Radić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!