ČAMČIĆ OD ŠIMŠIRA
Tko te čita, tvoje uzdisaje budi,
Katule, ni u smrti nemaš mira
poput gejzira dižeš se u eter
da bi iznova probudio strasti
one, koja za te ne htjede znati.
Misliš da slična je bozima
očarava te njena silueta
(zatravljene su oči tvoje)
i tko sjede u njeno društvo
posta tvome peru meta.
Nalik si sapetom Tifonu
okamenjenom u planini Etne
u nemoći bijesa i srdžbe
izbacuješ dim i oganj
iz svoga ždrijela.
Flora je već posula cvijećem
proljeće puno topline blage
dok tvoj čamčić Tiberom plovi
sve tamo do Tirenskog mora,
tople ga struje kao slamku odnose
u bespuća nepoznatih oceana.
Lezbija sad spokojno sniva
(napokon ste u smrti skupa)
i u vječnosti budiš se stihom
punim žudnog ljubavnog žara
milujući njezine bijele grudi.
To su one kompozicije koje čovjeka dignu na oblak svijeta. Izvrsno Katarina.
vonj po dobrem času neke drugačne poezije <3
Drage poete, Leane i Irena - oboma veliko hvala na lijepim komentarima i pažnji.
Lijepe pozdrave vam šaljem!
Katica ☺☺
Pesem, ki obuja pradavno izročilo (in ga tudi reinterpretira) ... čestitke,
Ana
Lp,
Katica
Meni prelijepo. U pjesmi naslutim svoju 1001 noć tuge, žudnje. Briljantno napisano i da, u pravu si što se vračanja tiče. Al, šta je tu je.
Čestitam ti Katarina.
Lijep dan ti želim.
Sve dobro.
Veliki pozdrav, Saša
Hvala, Salke.
Ln!
Katica
Vrijeme Rima,
bogova koji su bili astronauti...
Privlači me to doba, vrlo zanimljivo i plodonosno za poeziju.
Zanimljiv i uspješan rad,
čestitke, Ivan
I hvala što se vraćaš nekim mojim pjesmama.
Ugodan dan uz barem malo sunca,
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 17. 02. 2019 ob 17:27
- Prebrano 2347 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 254.45
- Število ocen: 14