Vidim te, mladiću moj!
Trčiš kroz žitno polje
sa stručkom makova.
S usana ti moje ime čitam.
Besjedim vjetru
da te ne sputava,
kako bi mi stigao do noći
pod krošnju stoljetnu,
bujnu krošnju naše ljubavi.
Vidim te,
smješiš mi se.
Ja ruke širim i žudim.
Još malo
i za koji tren
obgrlit ćeš mi kose
srebrom posipane,
šapatom probuditi sve moje
što me odavno ne sluša.
Vidim te, mladiću moj!
Na dva kotača te čekam,
a ti s trešnjinim štapom
juriš koliko te noge nose.
Ko svakog dana,
dolaziš mi dati dio svoje mladosti,
koja se ogleda u tvojim očima,
kako bi nam kupila još pokoji dan.
Dolaziš mi dati
onaj dio neba,
baš kao kad smo ležali
u nepokošenoj travi
otvarajući vrata današnjih dana,
otkrivajući nas.
Vidim te, mladiću moj.
Bogu zahvaljujem,
što te vidim.
Zahvaljujem
na crvenim laticama koje nosiš,
što ukrasit će stol
moje nepomične terase,
koja tvojim dolaskom
oživljava
sve godine moje sreće.
Bogatstvo je pročitati ovakvu pjesmu !
LP, Darko
Bogato, bogato, bogato!
Hvala na pozitivnim komentarima. Ovo je jedina pjesma koju sam napisao u ženskom rodu i samim time moje novo poetsko iskustvo.
Možda ću još pokoji put uroniti u slične kombinacije! :)
urednica
Poslano:
25. 02. 2019 ob 12:59
Spremenjeno:
25. 02. 2019 ob 13:00
Čudovito, samo droben predlog, gl. spodaj:
Vidim te, mladiću moj!
Trčiš kroz žitno polje
sa stručkom makova.
S usana ti moje ime čitam. (Prestavi na konec).
Besjedim vjetru
da te ne sputava,
kako bi mi stigao do noći
pod krošnju stoljetnu,
bujnu krošnju naše ljubavi.
Vidim te,
smješiš mi se.
Ja ruke širim i žudim.
Još malo
i za koji tren
obgrlit ćeš mi kose
srebrom posipane,
šapatom probuditi sve moje
što me odavno ne sluša.
Vidim te, mladiću moj!
Na dva kotača te čekam,
a ti s trešnjinim štapom
juriš koliko te noge nose.
Ko svakog dana,
dolaziš mi dati dio svoje mladosti,
koja se ogleda u tvojim očima,
kako bi nam kupila još pokoji dan.
Dolaziš mi dati
onaj dio neba,
baš kao kad smo ležali
u nepokošenoj travi
otvarajući vrata današnjih dana,
otkrivajući nas.
Vidim te, mladiću moj.
Bogu zahvaljujem,
što te vidim.
Zahvaljujem
na crvenim laticama koje nosiš,
što ukrasit će stol
moje nepomične terase.
S usana ti moje ime čitam.
koja tvojim dolaskom (ta konec je, v primerjavi z vsem ostalim, preveč klišejski in premalo zanimiv - ta pesem si zasluži boljšega).
oživljava
sve godine moje sreće.
Kaj praviš? Na nove pesmi, ki nosijo v sebi "del neba", Sara
Sara, interesantna primjedba.
Razmišljao sam o tom prijedlogu i ta promjena zaista daje novi pogled na pjesmu.
Uopće nije loša zamisao.
No, ja sam u pjesmi želio ostaviti radnju da teče, da se nastavlja u preostalim danima, tjednima ili općenito preostalom neodređenom vremenu koje im je dano. Ako napravim tu promjenu i završim s riječima "S usana ti moje ime čitam.", čini mi se da će pjesma biti nedorečena. Ostavlja prostor za nešto u "oblacima". A ja prečesto volim stvari istjerati na čistac i pri tome stajati na čvrstom tlu. :) Možda bih se trebao češće vinuti u nebeska prostranstva i malo odlutati mislima u nedostižno. Darko
Razumem, po mojem mnenju bi to pesem požlahtnilo, a že brez te skrivnostnosti dosega kriterije podčrtanke.
Pred bralcem je nežno-lirična, a vendar visoka ljubezenska pesem, ki dokazuje, da hrepenenje in šepet velikokrat preglasita še tako glasno rohnenje. Pesem, ki vodi do "stoletne krošnje" poezije. Srečno, mladenič, Sara
Velika hvala na Podčrtanki! :) Veseli me!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Darko Foder
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!