Za sada
nemam namjeru umrijeti
napravit ću splav
i plutati
drvenu postelju za moje oči
umrežene u zvijezde
prskat će me kapljice
toplih valova
zapinjat ću od otoke
s kojih su pobjegli ljudi
orijentirat ću se
s pomoću suza i čežnje
da stignem nigdje ili negdje
gdje tebe nema
gdje te nema previše
više i od mene
gdje te nema da se nasmiješ
u lice mojoj smrti
usnama modrim
kao kupinama.
Nežno, lepoooo ☆
lp Marija
Lijepa, nježna i tužna pjesma. Našla sam se u njoj u ovaj sumrak nad gradom, pa bi i meni trebala splav da se otisnem negdje u beskraj.
Veliki pozdrav s mirisom proljeća šaljem na tvoju stranu ulice,
Katica
Kipi snaga pjesnickog izraza !!!!!!!!!
Pesem, v kateri na ubežnem splavu plujeta eros in tanatos na nespregledljivih valih lirike ... čestitke,
Ana
Hvala Marija, Katica, Mirko i Ana, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!