izbjegoh iz ove smrti
pijani Lađar jedrio je uzvodno
i novčići s mojih očiju
otkotrljaše se u vječno
kažu da je otplovio
između kamena i svjetla,
sišao sa splavi
i sa svoga uma,
te postao onaj
koji broji nam krv
tko li će sad
dočekivati umiruće
čije duše još gore u ustima
izbjegoh iz ove smrti
u satu odgorčenog mraka
svjetlost se lijepi za moju kožu,
a ja više ne mogu razvijati zastave
sa svojih rebara
prazno vrijeme
i sama sam prazna
o srce, o krvi
čija li je moja majka smrt
na dnu dana,
gdje li sam
nebo zadjenuto u nebo
krv mi pobrojana,
ali njišti, njišti
groba za mene,
ima li
Nikita, sjajna pjesma. Novčići se otkotrljaše u vječno, a tvoja poezija se uzdigla u vječnost.
"pijani Lađar jedrio je uzvodno
i novčići s mojih očiju
otkotrljaše se u vječno"
Vp i lijepu večer ti želim,
Katica
Odlična pesma .Lp
Nešto savršeno, metafore koje su veće od metafora.
A, ne..... čestitam još i ja!
Lp,
Katica
Pesem sama je v celoti metafora za bivanje v nebivanju ali nebivanje v bivanju: vmesni prostor, ki je praznina, in iz katere se ne more (brez spremljevalca) ne na eno ne na drug stran ... čestitke,
Ana
Velika čestitka, draga Nikita.
Lijep pozdrav,
Katica
Ano, hvala na podcrtanki!
Izuzetno poetsko djelo...antologijsko.
Nikita lepo pozdravljena
Čestitke ob novi Podčrtanki, čudovito si jo napisala.
Lep dan ti želim,Irena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!