(strah od buđenja)
ljubavi, ja sam
tvoja, senka
eve raskriljene
iznad krša i golotinja
mediteranskih. gde vreo
i vlažan kao vetar, moj
jezik tašt i grešan
u bezrečju raspiruje
ćumurane
tvojih pogleda, kad drvljanik
mojih kostiju miluje
polusan, mlačan
i beo.
gde nemušta vatra
prepoznavanja
u snu dirka
okristaljenu solanu,
kuda kužan zuji roj
obada i stršljenovi
tvojih nakostrešenih
brkova od dva
neizbrijana jutra,
naša
*iz ciklusa pesama Zašto imaš tako velike oči
Hvala, Jagoda, sto si ovde!!!!!!!
LP ♡
Mirko je sve rekao u svom komentaru.
Mirko...Lean...dečki, hvala vam od srca.
lp
Jagoda
Imam velike oči da te bolje čitam :) Hvala ti Jagoda. Da te nema, ja bih te izmislio.
lp, Duško
Znova ena tvojih večplastnih: kako običajno razpoloženje (strah pred zbujanjem) obdaš z Evo, goloto krasa, roji sršenov ... in pesem se odpre v več prostorov (in občutij) hkrati, čestitke,
Ana
Zahvaljujem, draga Ana, na pažnji i lepom prijemu pesme.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!