U antikvarnici pamćenja
Gde se čuvaju stvari iz boljih dana
Čuvam sitne pojedinosti te ljubavi
Krupno je već zbrisalo vreme
Koje je odbrojalo što je imalo za nas
I stoji zaustavljeno u mojim starim pesmama
I sve što sad pišem
Samo je prepričavanje i ponavljanje tebe
Počistiti to treba
I napravi mesto za novo ime i nove velike stihove
Prebiram po tugama
I odvajam što ću u zaborav
Gle koliko je samo tu trica
Tih običnih dana bez izliva ljubavi
U kojima smo samo postojali
U običnim rečima i dobrim ćutanjima
I koliko je noći
U kojima smo ležali kao dve nevinosti
I samo slušali disanje jedno drugom
Čemu pamtiti te prozaičnosti
Sa margina poetske ljubavi i strasti
Sve ću to u zaborav
Ne bih li zaboravila istinu
Da veliku ljubav čine te male stvari
A ne velike pesme
Vreme je da prestanem da pišem
Ili da počnem da lažem
U novim pesmama o novoj velikoj ljubavi
Da sam ti bar ritam disanja zaboravila
Zivot zivotom sjecanja zapljusnut. Zadivljen sam umijecem prebiranja po tugama...po onom po cemu covjek biva...i raste...i mijenja se.
Veliki pozdrav, Pjesnikinjo
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!