Diši zanjihana. Uzdrhtala između
pupka i sna gdje čeznu školjke.
Otkopčaj dubinu morsku, raspleti
stas, pusti nek iz škrape ti srče
gola mjesečina.
Vulkanski utihni,
udahni note, pusti mi prste
niz plavilo sredozemno.
Pokosi me na uzglavlju valova,
popij izvore što žeđaju ti
na usnama. Jer samo sam blijesak
što nijem se vraća sa ušća
kao planktoni zanjihani,
kao purpurna košulja
u noćnoj melodiji raspletena.
Poezija koja ulazi u jednu posebnu sferu.
Drago mi je, Lean da citas. Hvala ti.
Guganje in valovanje, prepletanje svetlobe in vode, zapisano v besede ... čestitke,
Ana
Zahvaljujem se, Ana ♡
Globoke reze v dušo in srce je naredila ta zgodba, ki si jo zapisal. Poklon!
Hvala, ajda, na lijepim riječima.
LP
Moćna poezija. Sviđa mi se jako i čestitam ti Mirko.
Veliki pozdrav prijatelju.
Drago mi je da ti se sviđa.
Veliki pozdrav iz SA
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!