Kada bi me ponovo zamislila,
da li bi me drugaĉije volela,
da li bi me više ljubila,
u neku ponoċ pokrivala.
Od tebe ništa ne traźim,
možda sam te tražila...
Danas je to neka rupa u oblaku
koja ne putuje nikuda.
Cijela minijatura je impresivna. Posljednja dva stiha, savršenstvo.
Nikita, Marija... Hvala na komentarima!
Lep pozdrav, Tatja.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!