Brže stari onaj
što ispred vremena stoji
gdje gleda
stabla u šumi
kud se ruše
rijeke u koritu
kad se suše
djecu svoju
gdje u kušnji se guše
ugašenih u duši daljina
a rad bi
da oči mu pohode
snovi k'o orlovi
da ga Suncu uzdignu
slijepog i bez misli
u samo srce vremena
da tamo stražari.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!