dosta je, ustani. reče i rukom
dodirnu mi san. u trenu kao
da je gomilica pozdera
šmirglajući prešla
preko mog čela
kako je moguće da tako ogrubi,
pitam. ti nikada nisi naučila,
majko, da predeš kudelju
niti vunu
ona sa smeškom pruža mi
kroz rešetke zatvora
pune šake bobica
ako sve pojedeš, šapnu, nazvaću te
iznova jagoda. pa se njišući
kao trava, izgubi. duboko u polju
* Pozder = označava drvenasti ostatak od utucane biljke kudelje, poput slame. Obično se u selima prostirao u psećim kućicama.
Hvala, Lean i Svit, činite mi čast i veliko zadovoljstvo svojim komentarima! :)
lp
Jagoda
Hvala, Mirko.
lp
Jagoda
Biti ujet v pasji hiši, v spomin, skoz katerega šinejo stebla in jagode in (morda) spomin na imenovanje ... kdaj lahko zapustiš kletko? ... izvrstna eksistencialna pesem, čestitke,
Ana
Hvala, draga Ana.
lp
Jagoda
Poslano:
04. 02. 2019 ob 20:55
Spremenjeno:
04. 02. 2019 ob 20:56
Naravno! Poezija koja zaslužuje veliku pažnju. BRAVO i
Č E S T I T K E, Jagoda !!!
Čast mi je, dragi Mirko, ukazana tvojim komentarima! :)
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!