Razotkrila si moju zavjeru
da te uzmem u naručje
u područje
zajesenjene sjete
osujećene sujete
u grudi zavjetovane žalu
nasukane na grimiznu obalu

a ja sam te sanjao
razodjevenu i razobličenu
razorenog razuma
razdjevičenu u ružičnjaku
pijanu od slave
odsječenu od vlasti
raspuštene kose
plamenih vlasi
nadmenog nosa
odanu porocima
što se cijede potocima
sa tvojih besramno lijepih
botičelijevskih obraza

obraćena u mom krilu
mogla si sebi dozvoliti
onaj izgubljeni osjećaj
neumitnog propadanja
kroz vlastitu kožu
u dubine daleke
bez jauka i jeke

da si to htjela
mogla si biti samo moja
čista i smjela
ljubavnica moga roda
gospođice Sloboda.

Duško Babić