Nepoznati ljudi ostaju nam nepoznati
iz nekih nepoznatih razloga
pojave se obično u sivim kaputima
i čudnim pokrivalima za glavu
niotkuda
s očima punim krivnje
zbog nekog čina davno
zaboravljenog
ili sramote kakve neiskazive
ruke drže u džepovima
gdje obično počivaju mrvice kruha
ili uvenule maramice
s krvlju iz nosa osušenom
zbog izlaganja hladnoći u noći
lica im ne govore baš ništa
niti se može štogod iščitati
s usana iskrivljenih nečujnim
zapomaganjem
obuću skrivaju od pogleda
izanđalu svu od lutanja
tuđim pragovima
pa i djeca se sklanjaju od takvih
kutreć se uz skute majčinske
a možda je taj strah
da ćemo i mi jednom biti isti takvi
oronuli svjedoci obezdušenog svijeta
upravo taj nepoznati razlog
zašto nam nepoznati ljudi ostaju
zauvijek nepoznati.
Močna je tvoja beseda, Poet Duško, zelo pomenljivi so tvoji stihi, socialno - kritičnega značaja, ki burkajo bilo srca, zaposlijo misli ... Hvala ti za tole!
Bodi pozdravljen,
Sašo
Hvala Sašo, na lijepim riječima. I pjesnici ostaju često nepoznati svijetu, jer se bave potragom za istinom.
lp, Duško
Poslano:
23. 01. 2019 ob 16:17
Spremenjeno:
23. 01. 2019 ob 16:18
tistega ki jo je napisal
in tistega ki te bere
bo svet vedno prepoznal
Poslano:
23. 01. 2019 ob 17:51
Spremenjeno:
23. 01. 2019 ob 19:29
Ovo je snaga poezije.
Sleherna beseda stoji. In hkrati valovi, seva ... Čestitke.
Janja
Nije da se bojim nepoznatih ljudi koji iz meni nepoznatih razloga kao da znaju one mrvice mene - crne rupe moga bitka. Ne bojim se niti postati jedna od njih (bar ću razumjeti sjenu). Bojim se iščitati ovakvu pjesmu i potvrditi da je možda najpoznatije što ću ikad spoznati samo - smrt.
Čestitke!
Rado potpisujem Leana !
Izjemno lep pripovedni lok ter uvid v lirični pesmi, ki govori o vsakdanjih spoznanjih ... čestitke,
Ana
Hvala svim dragim prijateljima na komentarima, hvala draga Ana na podčrtanki !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!