otići ću
s polovicom jabuke
što mi mati
na dlan stavi
jabuka bez sjećanja
i
jabuka bez jauka
(zna mati moja
da bih ja stablo
među njenim njedrima
postala,
ukorijenjeno iza srca sunca
i voda njenih žerava)
zna mati moja
drugu polovicu jabuke
moja će mati rositi
mednim tugama
i poljupcima bez mrazova
u zemlju je neće pokâpati
jer mene je od crvenice
davno otrgla
povojima svojih dlanova
ja ničega sjećati se neću
tek u crvenicu
kad uronim ruke,
srce sunce moje mati
među ožiljke
dozvat će mi smrt
Prelijepa i pretužna da svisneš od tuge. Ostavlja duboki dojam tišine kao nakon nekog glazbenog djela koji nas ostavi bez teksta od svoje ljepote. Bravo, Niki!
Lp!
Katica
Jedna od tvojih najnježnijih pjesama, ostavlja dubok dojam na srce čitatelja. Predivno.
Poslano:
22. 01. 2019 ob 00:37
Spremenjeno:
22. 01. 2019 ob 00:39
Prekrasno pesniško delo.
Zelo čustveno.
lp Marija
Sjajno, toplo i nežno, kako se majci može spevati samo...
poz
Jagoda
Samo jedna je mati i zna što je tvoje srce, poput njenog, nježnog.
Lijep pozdrav frende.
Hvala vam svima na trenutku pažnje, dragi moji pjesnici.
Nježnost je kći tišine, a ovo je pjesma jauka.
Podoba razpolovljenega jabolka, prenašanje ženske usode iz roda v rod, usmiljenje in (ob)žalovanje, vdanost in pokončnost, vse do smrti ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!