Elementi o kojima ovisimo
nikad nisu sami
voda se miješa sa zemljom
u blato
u šaš
u volovsku zapregu
u zaboravljeni gulag
u gulaš za oči gladne
inja obješenog
o nevidljive trepavice
zrak se miješa
s vatrom u strah
u gar
izgon i izbjeglištvo
u ganutljivi egzodus
ptičjeg svijeta
u strastveno pucketanje srca
kad mi prilaziš
a sve bukti u meni
i zraka više
u plućima plamtećim
bez tebe nema.
Hvala draga maestralna Jagoda, od srca !
lp, Duško
Sve to miješanje, gibanje, pretakanje, spajanje, izgaranje, sve je to kod tebe emocija, Duško. Cijela pjesma kao da je živa, raščlanjuje se na elemente da bi se na kraju sintetizirala u ljubav. Super!
"kad mi prilaziš
a sve bukti u meni
i zraka više
u plućima plamtećim
bez tebe nema."
Vp i lijep ostatak vikenda ti želim!
Katica ☺
Hvala ti Katice, vidi se da razumiješ svog susjeda :)
Svako dobro ti želim,
Duško
Duško,
jednostavno rečeno, divno je čitati tvoju poeziju!
Lp, Dragana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!