prerano si se rodila Katarina
gospodarice dvorca
pa tvoje srce osudiše naše
tjeskobne magle
ti nosila si svjetlosti riječ
od koje fijolicama bujala
međimurska crnica
velika moja
oni što klanjali se tebi
i drugima klanjahu se
al' tvoga svjetla
slijepci ne vidješe
kad tvoje sjeme rasuto je pustarom
i bilo ti je krenuti
ponese li draga
u skrivenom džepiću
za daleki put tovaruš
znaš li da
krhkost tvoje svjetlosti
buja snagu naših dana
gospodarice vremena
tvojim gradom
sada šušti jesen
i purpurnim stazama tvoga parka
razlijeva se mladosti smijeh
ponekad
neka Katarina
uzvine s knjige zanesen pogled na bedem
i vidi ženu od stakla
uspravna lika prozračnu i sjajnu
pogleda u daljinu
i neka Katarina uspravi se
pa požuri u školu
sigurnim korakom
a u njenom oku
sjaji tajna
tvoje iskre
draga
(Žena hrvatskog bana Petra Zrinskog (stolovao u Čakovcu i pogubljen 1671. U Bečkom Novom Mjestu) prva hrvatska književnica i prevoditeljica, mecena, začetnica Zrinsko-frankopanske urote protiv bečkog dvora. Nakon muževe smrti oduzimaju joj djecu i svu imovinu, te umire u izgnanstvu.)
Zelo lep poklon zgodovinski osebi in hkrati most, po katerem se občutje in vedenje prenaša v današnji čas, čestitke,
Ana
Poslano:
19. 01. 2019 ob 23:32
Spremenjeno:
19. 01. 2019 ob 23:33
Bila je velika žena, inspirira i danas. Hvala!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!