1.
Drveće se zaogrnulo
zelenim velovima
na poziv proleća.
Mesec se smejao, lebdeći,
ovom svetu prašine.
Pozvao me je
da podelim njegovu
večnu samoću.
2.
Vreme umire.
Vreme se ponovo rađa.
Samo je ljudski život put bez povratka.
Smrt nije ništa.
Napuštanje izmučenog tela;
okomiti uspon duše.
Smrt je lepota zagonetne maske!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!