Pokrivam te žedno
svojim trajanjem.
Kao plod otvaram,
i nalazim -oporo zrno
prisutnosti.
Crva što progriza
put kroz nestajanje,
i prepoznajem sebe.
Tvoje ime kuca u
slepim satovima
ispovesti o praznini sreće.
Budimo lišće kad
jutro je opatica tišine,
jer bolesnici smo
samoće,
jer smo niti rana,
jedna smo umorna
panorama dana,
i u nama
velika bol bunila.
Hvala nikita i sve najlepše u 2019.godini
Zna Vladanka zna. Iznimna kompozicija.
Hvala Lean od srca
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!