Pomislim na tebe ponekad
Znakovi pitanja roje se u glavi
Na svaki stavim uskličnik
A ruka mi sama odmahuje
Da ih otera
Pomislim na tebe često
Češće nego što bih želela
Žešće nego što bih sebi oprostila
Mislim na onaj mač
Koji si ti držao a kojim sam ja presekla
I kako su boje posivele od tad
Pomislim na onu moju bezdan suzu
Što je pala
Raskaljala sve puteve
Na kojima smo mogli da se sretnemo
Kako smo vešto zidali
Ciglu po ciglu
Zid između nas
Iza koga se zgusnula tama
Pomislim na tebe i poželim
Da srušimo taj zid
Možda se boje vrate
I svetlost se vrati
Pa ta slika o nama
Ne bude tek tamni obris
Nečega što je bilo
I svi znaci pitanja
Nađu svoje tačke
A moja ruka bude mirna
Na naslonu stolice
Pomislim na tebe ponekad...
Milena dobro jutro
S takšnim občutkom si to napisala, lepo.
Seveda, človek ima spomin in ostaja v... gre nazaj in ponotranji.
Lep srečen dan ti želim,Irena
Bezdan suzo... Poezijo!
Poslano:
05. 01. 2019 ob 12:50
Spremenjeno:
06. 01. 2019 ob 22:09
Ponekad se vrate nade, nakane, najbolji primjer rjesenja...da ga jos jednom razmotrimo, stavimo na stol nasih zagonetnih zivota, onih kojima je biblijski bog šamarom pokazao snagu nemilosrđa. Pjesmom si to snazno izrekla. Pozdravljam te, draga Milena.
Irena, drago mi je da te dotaklo... Da, u uspomenama se krije mnogo pitanja :D ...
Hvala ti!
Lp Milena
Nikita, od srca hvala!
lp Milena
Dragi Mirko, odgovori na današnja pitanja, kriju se u nečemu što se davno dogodilo... To je lična istorija, a kao i svaka istorija - ponavlja se :)... Hvala ti na divnom osvrtu na pesmu!
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!