polovica mjeseca
i komadić sunca
vjetar u životu mlina
voda na kamenu
u koji nije ništa uklesano
zraka se odbija
od površine
šezdesetih obzora
zatona i izrastanja
komadić zvijezde
i pola zamračenoga neba
četvrt rasvijetljenoga uma
u sobi koja uvijek ima
točno četiri zida
nečujan plač
hoću van
van van
samo jedan zagrljaj osjećam
naguravanje slova
na pramcu dana
gdje se planet drobi
moj neznatan glas
u čuđenju
kako je pozadina mutna
koliko svega je izgubljeno
al' usprkos svemu

ja sam
cjelina

Jure Drljepan (JUR)