Zapisao bih
da te volim
nekim slovima sjajnim
u knjigu vjere i snova
svakog dana iznova
pa da ih gledamo
zagrljeni
kako mijenjaju svijet
okamenjen i grk
u toplu rapsodiju
zvuka i svjetla
u valove zanosa
što me dira
svaki uzdah tvoj
to gibanje zraka
na usnama
plahim od strasti
kad utiskuješ ih na moje
a nigdje nikoga
i ničeg
da nas sputa
dok poniremo duboko
jedno u drugo
tek mislima od obećanja
da trajat će to stanje
svijesti uzvišene
u suklađu
s bezbrojem zvijezda
raspršenih po vatrenoj koži
a ja bih da ih ljubim
a ja bih da te ljubim.

Duško Babić