iza ostaju kapije
u dremežu između istoka i zapada
potišten grad u osojama i sunce
utisnuto u meke šape crno-bele mačke
zadimljeni lokali iz kojih čuje se suviše
glasna muzika i reke koje je krstio
pa pustio da o njima brinu mostovi
sa krutim i koščatim prstima
gurnutim u malo umorne obale
gitara u uglu
čija jedna žica i dalje vibrira
Odlicno !!! Osecam u naslovu pesmu..Bravisimo...
Hvala na lepim rečima, Srećko! :)
Pozdrav,
Jagoda
"Ko Marko T. zapusti Beograd", se začne prava poezija s sončnim pečatom na črno-belem papirju, katere zvok "vibrira" med "vzhodom in zahodom" in ki ga je treba prekrstiti v podčrtanko. Slutim, da "za vrati" skrivaš še veliko takšnih, Sara
Hvala na divnom komentaru i pažnji, Saro! Raduje me da te pesma dotakla :)
Inače, pesma je posveta pesniku Marku Tomašu, nastala u hipu, u bezmalo jednom trenutku tik nakon čitanja njegove knjige pesama "Trideset deveti maj". Jedan ciklus pesama iz te knjige posvetio je Beogradu (u kome je čest i rado viđen gost) i naslovljen je "Napuštajući Beograd".
Iskreno me raduje da ste ti, kao i ostali čitaoci kojima se moja pesma svidela, pre svega prepoznali moju emociju, i pesmu posmatrate kao univerzalnu, posvećenu bilo kom Marku ili nekom Marku T, svejedno - dok napušta grad. Kako je Marko Tomaš i divan muzičar sa gitarom, žica koja vibrira nije samo žalost zbog odlaska. To je poziv i nada za nove susrete....
lp
Jagoda
Sem uganila - ampak se mi v novem ustvarjenem pesniškem vesolju ni zdelo zares pomembno; me veseli, da je inspiriral novo lepo stvaritev (s kitaro ali brez:)), Sara
Hvala, Saro! :)
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!