Putujem
tamo gdje me dugo
nije bilo
sve je srušeno
jednim otkosom
mirnoće
nebo nema oči
ipak imam osjećaj
da me gleda
i da svaki je korak let
ako ne dodiruješ tle
oblačim hlače na tregere
beige boje
sa zelenim cvjetićima
kojima nisam našao naziv
u slovu iz botanike
tamo gdje idem
ne nosimo ime
nema razlike
jednom se klasom vozi
u vrtove časne
oproštena duša
i pokošeno klasje.
Ja volim Vašu poeziju.
Eto želio sam nešto napisati o jačini tvoga izričaja i boji kompozicije koja ovaj Botanički vrt vodi u vječnost poetsku, ali ću samo citirati blackskull i reći da i ja volim Tvoju poeziju.
Hvala na ljubavi za poeziju dragi prijatelji. Osjećaji su uzajamni.
lp, Duško
…, tam kjer je potrebno odvreči masko.
Krasna pesem!
Dimitrij
Se mi samo zdi, da sem jo že enkrat prebrala?
Lp, Ana
Hvala na lijepim riječima dragi Dimitrij !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!